Napuštena kuća

Jednog dana, prije otprilike dvije godine u večernjim satima ja i moje društvo smo bili kod mene, postalo nam je dosadno i nismo znali što bi radili. Nakon prepiranja i razmišljanja jedna moja prijateljica se sjetila da u mojem mjestu ima jedna napuštena kuća koju nitko nije posjetio već par godina.. I tako smo se mi odlučili u otprilike 22 sata zaputiti prema toj kući. Trebalo nam je dvije minute do tamo, kada smo došli morali smo preskočiti ogradu i još malo prošetati do ulaza. Kada smo došli, popeli smo se na stepenice i bili smo pred ulazom. S nama je bila Bella, moj pas. Netko iz ekipe je pokušao razvaliti vrata pošto su bila zaključana, ali to i nije baš uspijevalo. U tom trenutku ostatak ekipe je smišljao kako ćemo ući dok sam ja sastrane samo gledala svog psa i vrata koja su izgledala kao iz horor filma, u ruci sam držala mobitel sa uključenom bljeskalicom i snimanjem, pošto mi nismo bili direktno ispred vrata nego malo dalje moj pas se približavao vratima i njuškao okolo njih. E sad u trenutku kad je došla do onog dijela gdje između donjeg dijela vrata i poda ima prostora, nije prošlo ni pet sec. Bella je sputila rep, povila uši odmaknula se i počela histerično cviliti “plakati” istog trenutka je počela bježati doma, samo se izgubila u mraku i mogli smo ju samo čuti kako cvili, u momentu kada se to sve dogodilo ja sam počela vrištati i bježati kao i većina ekipe, jedan dio je ostao tamo preplašeni ali smijući se nama ostalima. Kada smo došli malo k sebi vratili smo se nazad bez moga psa i zaključili da bi mogli kroz prozor od podruma ući u kuću. I tako smo otvorili prozor od podrum i jedna osoba je ušla već i bio je moj red u trenutku kada sam ulazila vidjela sam figuru čovjeka u doslovno bijeloj odjeći koji je prošao stepenicama kojima se ide na kat ali prema dolje. Odmah iste sekunde sam rekla prijatelju i izašla van. U trenutku kad sam izašla počela sma histerično trčati, i kada sam sa ostalima prošla pokraj ulaznih vrata nešto je počelo strašno nabijati unutar kuće,kao da netko šakama lupa po unutrašnjoj strani vrata. Od toga dana više mi nikada nije palo na pamet ići tamo niti uopće pogled uputiti prema toj kući jer bih se odmah osjećala loše.

  1. ne znam što da kažem, ali isto u mojem mjestu isto je jedna napuštena kuća u kojoj sam čula da je tamo jedna starija žena pala sa ljestvi i kažu da je ta žena imala jedno oko.

  2. Evo ide priča ovako
    Ima jedna kuća blizu mog prijatelja koji živi u polju, zapamtite da je blizu groblja.
    Jednog dana smo šetali blizu te “Kripi” kuće I čuli smo korake na tavanu, nismo ništa puno mislili i odjurili smo. Idućih dana moji prijatelji koji žive blizu šume ili groblja čuju dječje krikove/krikove lisice. I jedan dan moj prijatelj je krenuo snimati nakon sto je čuo korake na tavanu I u pola snimanja taman kad će ugasiti snimanje, silueta je izvirila iza vrata. Moj prijatelj je u šoku ugasio snimku I počeo trčati. Jednog dana htjeli smo ići na tavan, ja nisam bio za ali opet sam krenuo, nije nam se desilo ništa posebno, ali nismo išli dublje u tavan. Dok sam svijetlio i istraživao čuo se bat koraka svi smo skoro skočili sa tavana i odmaknuli se daleko. Idući tjedan ja I moj prijatelj koji živi kraj te kuće smo se vozili biciklom, iz neznam kojeg razloga blizu te kuce moj prijatelj je mijenjao brzine ali je pao i jako se ozlijedio, kasnije je bio dobar. Kad sam ga pitao zašto je tako ubrzao on je odgovorio: “Gleda me.” Nakon tog incidenta :
    “Drekavac” se nije vise pojavio. Ta nedovršena kuća i dalje zrači negativnom energijom.

Your email address will not be published. Required fields are marked *

More Stories
Trepet svijetlosti u šumi