Ukazanje djeteta

Ćao Dennise,
Pratim te već duže vrijeme i ono što najviše volim jeste tvoj serijal “Scary Bedtime Stories”. Odlučila sam da podijelim sa tobom svoje dvije priče tj svoja dva iskustva i voljela bih kada bi ovo ostalo anonimno. Uglavnom imam 16 godina i ova oba iskustva su se dogodila prošle godine tj 2019. god i odma da nadovežem da sam osoba koja voli hororce i da priča o tako nekim temama naročito noći ali također se bojim mraka tj tačnije onog nepoznatog .

1. Ovo će biti nešto malo kraće ali nadam se da je to uredu. Kao što rekoh na početku volim da pričam o tako nekim paranormalnim stvarima iako kasnije znam imati problema sa spavanjem ali u skorije vrijeme ne. Uglavnom, kao i svake večeri prije spavanja listam po svom mobitelu gledam šta ima na društvenim mrežama i onda idem da spavam i tako je bilo i tu noć . Ostavila sam mobitel da se puni , TV ostavila upaljen i okrenula se i jako brzo sam zaspala. Sjećam se da sam tu noć nešto sanjala ali ne znam tačno šta. Znam da sam se trgla jer sam osjetila neki strah i u trenutku kada sam se okrenula prema vratima svoje sobe, na ulazu u moju sobu vidjela sam malo dijete kako stoji i gleda me . Počela sam da trljam dlanovima oči jer sam mislila da sam to umislila ali ne, to dijete je i dalje bilo tamo i gledalo mene. Okrenula sam se brzo na drugu stranu, pokrila se preko glave i ne znam kako ali sam uspjela zaspati. Ujutro sam se probudila i sve je bilo okej. Više nikada nisam vidjela to dijete ali se i dan danas toga sjećam ali ono čega se ne sjećam je to da li je to bila curica ili dječak.

2. Bila sam napolju sa svojom drugaricom i sve je bilo super do trenutka kada sam morala krenuti kući i to sama jer nisam htjela da zovem i zamaram roditelje tako da sam krenula sama. Sve je bilo okej ali opet ja sam čitavo vrijeme imala stisnute pesnice jer me bilo strah (i da napomenem tu gdje ja živim tj malo prije mene nalazi se kuća sa garažom koja nema vrata koja bi se zatvorila već je cijelo vrijeme to otvoreno i jako mračno i dok prolazim pored nje hvata me velika jeza ). Uglavnom, ja sam ti prošla pored nje naravno sa strahom kao i uvijek kad se vraćam sama ali ovoga puta me uhvatio veći strah ali ne zbog toga već zbog onoga što sam vidjela kada sam prošla to mračno mjesto . Nedaleko od mene pored jedne bandere vidjela sam malo dijete kako stoji nepomično. Samo stoji i gleda u mene i kako sam se sve više i više približavala toj banderi imala sam osjećaj kao da će mi se noge svakoga trenutka jednostavno odsjeći . Kako sam bila sve bliže tome, bilo je sve jasnije i tada sam baš vidjela dijete kako stoji ali kada sam došla baš naspram te bandere to dijete je odjednom nestalo i bila sam u fazonu “šta, kako?”. Prošla sam i to i mislila sam “okej, umislila sam za koji minut ću stići kući i sve će biti okej” i još par puta sam se okrenula i nije ničega bilo iza mene i tako sam nastavila da hodam . U trenutku kad sam se eto da kažem taj zadnji put okrenula da još jednom provjerim da li stvarno to nešto i dalje stoji sve rasvjete koje su bile upaljene i obasjavale cestu su se sve do jedne ugasile . Stala sam, zaledila sam se, oblio me hladan znoj i tada sam počela da trčim kao nikada u svom životu jednostavno su me noge nosile . Stigla sam kući ali roditeljima to nisam ispričala, samo nekim svojim drugaricama i samo su rekle “nemoj, molim te” jer ih je bilo strah dok sam im to pričala . To mi se više nikada nije desilo ali i dan danas kad se sama vraćam kući i dalje imam tu jezu sve dok ne stignem do svoje kuće. Tada me sve pusti i budem okej.

  1. Ok to je stvarno jezivo i ne bi tel da mi se tak nekaj desi, ali da sam na tvom mjestu za prvi slučaj bi se ustal iz kreveta i zel palicu koju stalno imam pored kreveta, stal se u kut da mi nikaj ne dojde iza leđa i čekal dok mi to djete ne priđe, a mislim da svi znamo da bu tad moja palica i glava tog malog kepeca postalo jedno ;). Za drugi slučaj bi ako nemam nikaj kaj bi mogel upotrijebiti kak tupo oružje onda bi se jednostavno okrenuo i pošal drugim putom domom, a da mi se ugasi sva ulična rasvjeta i ne bi niš videl onda bi počel trčat i manevrirat uokolo da budem što teža meta i pokušal se orjentirat nekak do moje kuće. Nije da sam picica ili nekaj, sam velim kaj bi meni prvo palo na pamet u tom trenutku i dat mali “survival guide”.

    1. MA BRAVO LEGENDO. i ja bi lepo otrčal i uzel bi palicu za slucaj da me kepec napadne. Inače sam spor trkač ali kad me strah zbrisal bi i šmugnul čak i međedu. Veliki pozdrav šalje ti štef iz zeline.

    2. Ja sam kajkavka i makar da je prića strašna ovaj komentar je baš fajni i smešni (dobar i smiješan). Iskreno papravil mi je dan 😊🤣

  2. Ja se sva zaledim bukvalno i ono u tom trenutku ne znam ni gdje se nalazim ali mi svakakve misli prolaze kroz glavu i taj prvi slučaj mi se više nikada nije ponovio ali ovaj drugi slučaj znači i dan danas me hvata jeza kada prolazim pored tog mjesta i samo želim da sam što prije kući.

Your email address will not be published. Required fields are marked *

More Stories
CHAIN LETTER (SHORT HORROR FILM)